Janko Belaj. Samostalni umjetnik.

Samoubojiti Kosturko

ili tko izgubi gubitak, dobije dobitak

(Krešimir Oremović, za katalog izložbe 2016.)

Ime glavnog junaka serije fotonovela Janka Belaja dovodi u pitanje standardnu dihotomiju živog i neživog. U “belajevskom obratu” Samoubojiti Kosturko se pojavljuje kao personifikacija svijeta kvantne fizike istovremeno bivajući-nebivajući, mrtav, ali živ. Pozovimo u pomoć parafrazu poznate replike iz svojedobno popularne knjige i TV serije za djecu:
“On je mrtav, ali je živ. Hoću reći, on nije toliko mrtav da ne bi bio živ, ali bi htio biti mrtav kako bi zapravo bio živ.”

Priča o Kosturku počinje u trenutku velikog, svima suđenog ljudskog gubitka – smrti, a završava spoznajom da se izgubljeno – život ionako nikada doista nije posjedovalo i upravo se stoga toliko strastveno želi; priču dakle prati spoznaja glavnog lika da mu se smrću, koja prethodi, zapravo ništa bitnog/ništa novog niti nije dogodilo što definira njegov “mrtvački modus vivendi”, neumorno traganje za efikasnom metodom samoubojstva.

To, da se u biti ništa nije dogodilo, već se tek ima dogoditi, poanta je priče. 
Primjer sudbine Samoubojitog Kosturka stoga je radikalan: za samoubojice Feuerbach kaže da oni sebi ne oduzimaju život – oni samo razgrću privid da su ga ikada imali.

Radikalan gubitak, za razliku od običnog, uključuje spoznaju da ono što smo izgubili zapravo nikada nismo ni imali. U tome je paradoks, jer takav se gubitak dijelom pokazuje kao najstrašniji gubitak, a dijelom kao negacija gubitka pa dakle uopće i nije gubitak. Čovjek ne može izgubiti ono što nikada nije imao, jedino što tako gubi je privid. Gubitak privida, međutim, mora se smatrati dobitkom.

Ovdje vidimo kako djeluje mehanizam dvostruke negacije: radikalan gubitak je gubitak gubitka i u tome je njegova prava priroda. U tome leži i bit Kosturkovog posezanja za samoubojstvom kao načinom dosezanja istinskog, autentičnog života.

Poželimo na kraju Kosturku i njegovom kroničaru da sagu okončaju “happy endom”, a Janku Belaju zahvalimo na nesvakidašnjoj, poticajnoj temi za razmišljanje.

poslije